
Bojler je uređaj koji radi svakog dana, pod pritiskom vodovodne mreže i na povišenoj temperaturi, a nalazi se najčešće na mestu koje se ne gleda, dakle iznad lavaboa, u kupatilu ili u ostavi. Zbog toga se njegovo propadanje odvija bez ijednog vidljivog znaka, pa vlasnik prvi put primeti problem kada tople vode više nema dovoljno ili kada se ispod uređaja pojavi voda. U stvarnosti se u bojleru odvijaju dva paralelna procesa, dakle taloženje kamenca na grejaču i na unutrašnjim površinama i elektrohemijska korozija samog kotla, i oba se odvijaju godinama. Ono što je za korisnika najvažnije jeste da su oba procesa predvidljiva i da se oba mogu kontrolisati redovnim servisom, dakle da je bojler jedan od retkih uređaja u kući kod koga se vek trajanja može bitno produžiti jednim zahvatom koji se radi na svake dve do četiri godine.
Voda u velikom delu Beograda sadrži znatnu količinu rastvorenih minerala, a kada se ona zagreva, ti minerali se izdvajaju i talože na najtoplijoj površini u uređaju, dakle na grejaču. Nastala naslaga se ponaša kao izolacioni sloj između grejača i vode, pa grejač mora znatno duže da radi da bi voda dostigla istu temperaturu, a to se direktno vidi na računu za električnu energiju. Uz to, izolovan grejač se lokalno pregreva, jer toplotu ne može da prenese u vodu, pa se njegov vek drastično skraćuje i on u nekom trenutku pregori. Posledice se prepoznaju po nekoliko znakova, dakle po tome što bojler greje osetno duže nego ranije, po pucketanju i šumu pri grejanju, po manjoj količini tople vode nego pre i po tome što se voda greje samo do određene temperature. Kod tvrde vode se ova pojava razvija brže, pa se interval servisa skraćuje.
Ovo je deo koji većina korisnika nikada nije videla, a od njega direktno zavisi hoće li kotao izdržati deset ili dvadeset godina. U svakom akumulacionom bojleru se nalazi žrtvena anoda, najčešće od magnezijuma, čija je jedina svrha da se troši umesto zidova kotla. Princip je elektrohemijski, dakle u vodi između različitih metala nastaje slaba struja, a korozija napada onaj metal koji je hemijski aktivniji, pa se anoda razgrađuje i time štiti unutrašnju emajliranu površinu kotla. Kada se anoda potroši do kraja, zaštita prestaje i korozija se prebacuje na sam kotao, a od tog trenutka počinje odbrojavanje do probijanja. Zbog toga se anoda pri svakom servisu proverava i po pravilu menja, i to je najjeftiniji deo u celom uređaju, a njeno zanemarivanje je najčešći razlog zbog koga bojler propada za desetak godina umesto da traje dvadeset.
Servis nije samo pražnjenje uređaja i vredi znati šta obuhvata. Prvo se zatvara napajanje električnom energijom i zatvara dovod vode, pa se bojler prazni preko sigurnosnog ventila ili preko predviđene tačke. Zatim se demontira poklopac i prirubnica, pa se vadi grejač, a kamenac se sa grejača i sa unutrašnjih površina uklanja mehanički i po potrebi odgovarajućim sredstvom, uz obavezno ispiranje. Zatim se proverava i menja magnezijumska anoda, pa se pregledaju zaptivač prirubnice, termostat i termička zaštita, jer se zaptivač po pravilu menja da posle ne bi propuštao. Uz to se proverava i sigurnosni ventil, kao i stanje električnih spojeva, jer se na kontaktima s vremenom javlja oksidacija i pregrevanje. Na kraju se bojler puni, odzračuje i pušta u rad, a proverava se i da nigde ne propušta. Ceo posao po pravilu traje oko sat do sat i po, u zavisnosti od količine kamenca i pristupačnosti uređaja.
Na dovodu svakog akumulacionog bojlera nalazi se element koji ima dve funkcije u jednom telu, dakle sprečava vraćanje tople vode u instalaciju i ograničava pritisak unutar kotla, jer se voda pri zagrevanju širi i pritisak u zatvorenom kotlu raste. Zbog toga je kratko kapanje iz ventila u toku grejanja normalna i predviđena pojava, dakle ventil ispušta višak pritiska, i to se najviše vidi kod bojlera koji greju do visoke temperature. Ono što nije normalno jeste stalno curenje i kapanje i kada bojler ne greje, kao i mlaz koji ne prestaje. Uzroci su najčešće dva, dakle zaprljan ili istrošen ventil koji više ne zatvara, i previsok pritisak u vodovodnoj mreži, koji se rešava ugradnjom redukcionog ventila, jer se u nekim delovima grada javljaju vrednosti iznad onoga za šta je uređaj predviđen. Ono što se nikada ne radi jeste zaptivanje odvoda sa ventila, jer je taj odvod jedina zaštita od preteranog pritiska u kotlu.
Ovo pitanje ima tehnički i higijenski deo i oba vode do istog broja. Sa tehničke strane, na temperaturama iznad otprilike šezdeset pet stepeni taloženje kamenca se izrazito ubrzava, pa uređaj koji stalno greje na maksimum troši više struje i brže se zapušta. Sa higijenske strane, u vodi koja stoji na niskim temperaturama, dakle ispod pedeset stepeni, postoje pogodni uslovi za razmnožavanje pojedinih bakterija u instalaciji tople vode, što je posebno bitno u objektima gde topla voda dugo stoji nekorišćena. Iz toga proizlazi zaključak koji se u praksi i primenjuje, dakle radna temperatura između pedeset pet i šezdeset stepeni predstavlja najbolji kompromis, jer daje dovoljno tople vode, drži taloženje pod kontrolom i istovremeno je higijenski bezbedna. Kod objekata koji se koriste povremeno, pre svake upotrebe se pusti da voda dobro protekne, i to na visokoj temperaturi.
Za korisnika je vrlo važno da razlikuje curenje koje se popravlja od curenja koje označava kraj veka uređaja. Ako voda kaplje na spojevima, na dovodu i odvodu ili sa sigurnosnog ventila, u pitanju je popravka, dakle zaptivanje, zamena ventila ili zamena creva. Ako voda kaplje na spoju prirubnice, dakle na donjem poklopcu bojlera, najčešće je reč o zaptivaču koji se menja na servisu. Ono što je nepovratno jeste kada voda izlazi kroz samo telo uređaja, dakle kada je kotao probio od unutrašnje korozije, i to se prepoznaje po tome što voda kaplje ravnomerno između kotla i limenog kućišta i po tome što se pojavljuje i kada su svi spojevi suvi. Takav bojler se ne popravlja i ne varí, nego se menja, jer je unutrašnja površina već razgrađena na više mesta, a intervencija bi bila i nesigurna i kratkotrajna.
Ovo je jedna od najčešćih grešaka posle prekida u vodosnabdevanju. Ako je bojler ostao bez vode, dakle ako je u međuvremenu ispražnjen ili se u kotlu nakupio vazduh, grejač koji se uključi u vazduhu nema šta da hladi, pa se u kratkom roku pregreva. Zbog toga u uređaju postoji termička zaštita, dakle element koji prekida napajanje kada temperatura pređe dozvoljenu, a njeno aktiviranje se prepoznaje po tome što bojler odjednom prestane da greje iako je sve ostalo u redu. Ta zaštita se u servisu vraća u rad, ali se pri tome obavezno traži uzrok, jer se ne aktivira bez razloga. Praktično pravilo za korisnika glasi da se posle svakog prekida vode prvo pusti topla voda da protekne i da izađe vazduh, pa se onda uključuje napajanje, a kod duže odsutnosti se bojler i isključuje sa struje.
Bojler od osamdeset litara, kada je pun, teži znatno više od sto kilograma, a ta težina visi na dva nosača u zidu. Zbog toga se ugradnja izvodi isključivo u zid koji tu težinu može da preuzme, dakle u nosivi zid ili u pregradni zid koji je pri gradnji ojačan, uz odgovarajuće ankere prilagođene materijalu. Kod savremenih pregradnih zidova od gipsanih ploča bojler se ne kači bez posebnog ojačanja u konstrukciji, jer u suprotnom nosač vremenom popušta, a posledica je pad uređaja i poplava sa oštećenjem instalacija. Uz nosivost se planira i pristup, dakle mora ostati dovoljno prostora ispod uređaja za demontažu prirubnice i grejača, jer se u praksi sreću bojleri ugrađeni tako da se servis ne može izvesti bez skidanja celog uređaja. Isto važi i za bojlere u plakaru i u spuštenom plafonu, gde se predviđa revizioni otvor.
Ovo pitanje se javlja pri svakoj adaptaciji i odgovor je vrlo praktičan. Akumulacioni bojler greje vodu unapred i drži je u rezervoaru, pa mu je potrebna manja električna snaga i može da radi u svakoj kućnoj instalaciji, uz ograničenje da je količina tople vode ograničena zapreminom. Protočni uređaj greje vodu u trenutku kada ona protiče, dakle daje neograničenu količinu, ali za to traži znatno veću električnu snagu, koja u tipičnom stanu vrlo često prevazilazi mogućnosti postojeće instalacije i odobrene priključne snage. Zbog toga se protočni uređaji u stanovima najčešće koriste za male potrebe, dakle za jedan lavabo u kuhinji, dok se za kupatilo bira akumulacioni. Kod odluke se uz to gleda i broj korisnika, pa se zapremina bira po pravilu koje računa i vreme između kupanja i vreme koje uređaju treba da ponovo zagreje punu zapreminu.
Postoji nekoliko jasnih znakova koji upućuju na servis i oni se javljaju znatno pre kvara. Prvi je da bojler greje duže nego pre za istu količinu vode. Drugi je da se pri grejanju čuju pucketanje, šuštanje i zvuk sličan ključanju, jer se voda zadržava ispod sloja kamenca. Treći je manja količina tople vode i brže hlađenje. Četvrti su sitne bele čestice u vodi pri otvaranju tuša, koje su komadići kamenca. Peti je aktiviranje zaštite bez jasnog uzroka. Kod svih tih znakova se radi servis, i to je posao koji se plaća neuporedivo manje od novog uređaja. Zamena se planira kada je uređaj probio, kada je kotao već sanirán, kada je uređaj stariji od petnaest godina i nikada nije servisiran i kada se pri servisu utvrdi da je unutrašnja površina kotla već zahvaćena korozijom.
Nekoliko navika i jedna redovna obaveza rešavaju najveći deo priče. Prvo, servis sa čišćenjem kamenca i zamenom anode na svake dve do četiri godine, zavisno od tvrdoće vode i od načina korišćenja. Drugo, radna temperatura u opsegu koji je već naveden, umesto stalnog rada na maksimumu. Treće, ugradnja redukcionog ventila ako je pritisak u mreži visok, jer visok pritisak opterećuje i bojler i celu instalaciju. Četvrto, korišćenje niže tarife tamo gde postoji, dakle grejanje u periodu kada je struja jeftinija, uz dovoljnu zapreminu. Peto, provera da ispod bojlera nema vlage, i to jednom mesečno, jer se probijanje kotla u prvoj fazi javlja kao sitna vlaga, a ne kao mlaz. Šesto, kod odsutnosti duže od nekoliko dana se bojler isključuje sa napajanja, a kod objekata koji se zimi ne greju se i prazni.